Ova izložba predstavlja refleksiju mog ličnog iskustva. Bavim se prostornim, emocionalnim i simboličkim dimenzijama migracije, postavljajući pitanje šta znači konstruisati „dom” kada je temelj pripadanja u pokretu. Kroz video, fotografiju i instalaciju trasiram autoetnografsku putanju kroz majčinstvo (maternalno), domaćinstvo, identitet i arhitekturu svakodnevice. Umesto da tražim razrešenje, prihvatam fragmentarnu prirodu sećanja i performativni karakter postajanja. U središtu ovog rada nalaze se tri isprepletane konceptualne skripte koje mi pomažu da razumem slojeve disjunktura kroz koje sam prošla: arhitektonsku, afektivnu i maternalnu. I. Arhitektonska disjunktura: od prostora ka mestu Prva disjunktura se odvijala na nivou arhitekture — prelazak iz jednog doma u drugi, iz Beograda u London, iz poznatog u nepoznato. Bašlarova ideja kuće kao „topografije intimnog bića” više nije bila primenljiva. Moje stanovanje — ili možda bolje reći habitus, u smislu…