Izložba pod nazivom „Dio nečega većeg i boljeg od tebe“ postavljena je u Umetničkom prostoru U10 kao post facto situacija – nakon što se sve desilo. Posjetilac koji dolazi na već završen proces (u ulozi zakašnjelog aktera) posmatra radove sa vremenske i autorske distance. Upravo ovi momenti u kojima publika nije sigurna i umjetnica priznaje da ne zna dovoljno nastaje presijek u kome je moguće čitati osnovnu ideju izložbe. Umjetnica preispituje odnos autorstva i publike koja neminovno kroji i oblikuje izložene objekte te utiče na njihovo ponašanje. Radovi se temelje na velikoj količini informacija destilovanih u fragmente i vizuelne zabilješke određenih mjesta i događaja. Format izložbe i izlaganja je ovdje shvaćen kao izazov. Fužinato ne preispituje i ne kritikuje samo izlagačke forme sistema umjetnosti, već se i sadržajno referiše na završene procese i istorijske događaje čija rezonanca se i dalje upliće i „vibrira“ u aktuelnom vremenu.

Koristeći crtež kao alatku produženog mišljenja, video kao (fiktivni esej) i dokumentaciju izmišljene realnosti, Fužinato stvara konstalaciju radova koji predstavljaju zabilješke intimnog i subjektivnog. Međutim, pri pažljivijem sagledavanju izložbe moguće je uočiti „zajedničke slike“ koje su uticale na stvaranje kolektivnih slika.

Postavlja se pitanje u kojoj mjeri autentična sjećanja čine dio zajedničkih ideja i obrnuto. U kojoj mjeri se vrline slobodnog subjekta zasniva na sopstvenim, autentičnim Idejama? Ako se po ko zna koji put ponovo zapitamo zašto uopšte izlagati, odgovor bi mogao ležati u lokalnom kontekstu – radi upoređivanja zajedničkih parametara, shvatanja individualne pozicije u odnosu na druge i postavljanja pitanja – Šta nam se zapravo desilo?

Fotografije: N. Ivanović