Šta bi se dogodilo ukoliko bi se granice između stvaralaštva, na polju vizuelne i muzičke umetnosti otklonile, a postojeće ili tek stvorene umetničke senzacije ujedinile u svrhu kreiranja novog sinestetičkog jezika, koji nastaje u umetničkom prostoru? Kakav je rezultat kada se taktilno može čuti, a nevidljivo opipati i vizuelno prepoznati?
Cilj izložbe Reimagining the Ecology of Art ogleda se u predlaganju i predstavljanju novog stvaralačkog pristupa, koji razbija isključivu podelu na vizuelne i muzičke umetnosti i na taj način otvara put gde se dve sfere ujedinjuju pri umetničkom izražavanju. Reč je o pristupu čija se primarna ideja bazira na interdisciplinarnosti.
Zbog toga izložba, u metaforičnom smislu, kreira umetnički ekosistem, u kome ne postoje primarni i sekundarni akteri, piramidalna stuktura delanja, već zajednica koja unutar sebe usvaja ciklični metod komunkacije, saradnje i razmene ideja, stvarajući tako inspiraciju koja neprestano kruži među njima. Ciklično delanje tog sistema je ispunjeno akcijom, reakcijom i koakcijom. Na taj način, umetnici se uključuju u proces koji rekvirira da, prilikom stvaranja, istovremeno uzimaju, daju, ali i dopunjuju i zavise jedni od drugih.
Stoga, izložba predstavlja metod stvaranja koji od vizuelnih umetnika iziskuje da u svoja dela inkorporiraju opipljivu komponentu muzičkog sveta (delove ili celine potrošnih materijala, poput starih ili pocepanih notnih zapisa, žica, struna i ostalih neupotrebljivih delova korpusa muzičkih instrumenata). Reciklirajući na taj način materijale, oni istovremeno, inspirisani istim, simbolično prihvataju muziku kao deo njihovog identiteta i pružaju mogućnost da ona poprimi materijalnu strukturu. Muzički izvođači, koji su imali uvid u svaki korak i stadijum nastajanja vizuelnog dela, krajnji rezultat procesa kontemplacije i inspiracije, prouzrokovanog stvaralaštvom vizuelnih umetnika, predstavljaju u umetničkom prostoru pred delom.
U direktnoj komunikaciji sa radovima, u toku promatranja izloženih umetničkih dela, muzičari na licu mesta komponuju, improvizuju vizuelno nadahnutu muzičku harmoniju, koja delima, u ovom slučaju, pruža novi oblik, onaj nematerijalan i nesaglediv.