Izložba Filipa Savkovića predstavlja logičan nastavak i dalji razvoj tema koje ga kao stvaraoca okupiraju. U svom karakterističnom sinkretističkom duhu, autor, kako konceptualno, tako i likovno, kombinuje tematski srodne elemente različitih kultura, škola mišljenja i religija, insistirajući na univerzalnosti ljudskog iskustva, tj. njegovog posebnog aspekta: ljubavi. Na izložbi pod nazivom „Symposium”, on transformiše prostor galerije crtajući po zidovima, uvodeći nas u svojevrsni hram. Tripartitna podela odgovara ljubavnom narativu i odnosu glavnih likova (a i samog umetnika) prema životu. U prvom delu vidimo scene iz svakodnevice para koji se bavi raznim aktivnostima. Raspored scena je nenarativan, te kao takav ne uspostavlja hronološki ciklus. Posmatraču je tako dozvoljeno i sugerisano da razgleda po slobodnom nahođenju. Naredna celina, koja sadrži samo dve scene, predstavlja, prema rečima autora „život jednog od njih u samoći…